Do tada je u tadašnjim mrežama, uglavnom Arpanetu, postojao tzv. "telefonski imenik" s adresama računala, a ukoliko je netko htio pristupiti drugom računalu, morao je potražiti njegovu adresu i ručno je utipkati. Taj imenik je distribuiran u obliku tekstualne datoteke za čije se održavanje brinula udruga SRI International.

Svi sudionici mreže su morali neprestano skidati najsvježije verzije imenika, što je uzrokovalo velike probleme. DNS je ne samo ubrzao i automatizirao cijeli proces već i omogućio da se računalu pristupa putem njegovog imena, dok se za prevođenje tog imena u IP adresu brinuo sam DNS sustav.
Sustav je hijerarhijski uređen i distribuiran, a prve top-level domene (kao .com, .edu, .gov, .net ili .org) su implementirane u siječnju 1985. godine. Prvi DNS sustav je bio dizajniran za nešto više od 50 milijuna unosa, dok ih danas ima više od jedne milijarde.
Izvor: Bug
Dodaj u favorite
Bookmark
Pošalji E-mail
Broj hitova: 300
Komentari (0)

Napišite komentar


